GLIFOSAT=AUTIZAM

Glifosat =autizam

Sistemični ne selektivni herbicid širokoga spektra – glifosat – sintetizirao je 1970. godine Monsantov kemičar John E. Franz. Kompanija ga je komercijalizirala 1974. godine pod trgovačkim imenom "Roundup". Kako bi bio efikasan, glifosat se mora pošpricati na lišće bilja s kojih se apsorbira i tada započinje destruktivno djelovanje unutar biljke. To je sasvim drukčiji mehanizam od insekticida koji ostaju na površini te se mogu isprati s biljaka ili njihovih plodova.

Glifosat je najprodavaniji herbicid na svijetu, 1992. godine utrošeno je 11.000 tona, 2007. između 82,000- 84,000 tona glifosata u poljoprivrednom sektoru, te 2,300-3,600 tona za ostale potrebe (šumarstvo, parkovi, javne površine, željezničke tračnice i sl.). Monsantov je patent istekao 1991. godine izvan SAD-a i 2000. godine u SAD-u, te ga trenutno proizvode razne kemijske industrije i nalazi se u prodaji u mnoštvu oblika i pripravaka. U Velikoj Britaniji glifosat je najkorišteniji herbicid u uzgoju žitarica i u proizvodnji voća. U Danskoj 35% svih korištenih herbicida otpada na glifosat. Procjenjuje se da se 39% poljoprivrednih površina u Njemačkoj tretira glifosatom, a najviše u poljima uljane repice, pšenice i ječma. Francuska, Mađarska i Rumunjska tretiraju 50-60% suncokreta glifosatom prije žetve.U Hrvatskoj se proizvodi i prodaje pod raznim  trgovačkim imeniman Cidokor,Clinic,Cosmic,Dominator,Glifomal,Herbocid,Herkules, Mentor, itd,itd.

Podatci pokazuju da je diljem svijeta u 2011. godini potrošeno preko 650.000 tona glifosata.

Veza glifosata i GMO-a

Kako bi mogli nesmetano primijeniti glifosat, a pritom ne uništiti poljoprivredne kulture, znanstvenici su metodama genetskog inženjerstva razvili biljke koje su na njega otporne. Tako su nastali GM soja i GM kukuruz koji su dizajnirani da izdrže toksični učinak glifosata. Farmeri koji danas uzgajaju GM kukuruz i soju špricaju milijune kvadratnih kilometara sa glifosatom: korov biva uništen, a GM biljke opstaju. U utrci za što većim prihodima, farmeri su postali totalno ovisni o pesticidima i GM sjemenju koje im prodaje industrija. Nažalost potrošnja glifosata u poljima soje se povećava, umjesto da se smanjuje kako obećava biotehnologija. Od 1994. do 2006. godine, potrošnja glifosata po hektaru GM soje je porasla sa 0,58 na 1,49 kg/ha/godišnje, što je povećanje od 2,5 puta!

Otprilike 80% genetski modificiranih usjeva, među kojima kukuruz, soja, repica, pamuk, šećerna repa i lucerna su rezistentne na glifosat.

Osim za tretiranje GM usjeva, glifosat je našao primjenu i u konvencionalnoj poljoprivredi. Tu se šprica jedan do dva tjedna prije žetve da bi se uništio korov te da se postigne sušenje (desikacija) poljoprivredne kulture čime se postiže bolje skladištenje. Najčešće se koristi kod žitarica, kukuruza, mahunarki, suncokreta i uljane repice. Kada se glifosat koristi kod GM kultura, špricanje se može provoditi u više navrata, dva do tri puta.

Glifosat satire biljke tako da interferira sa sintezom aminokiselina fenilalanina, tirozina i triptofana koji su sastavni blokovi proteina. Bez proteina nemoguća je izgradnja biljne stanice, ona ugiba, listovi suše i dolazi do propadanja cijele biljke. Zanimljivo, univerzalni prekursor za sintezu ovih triju aminokiselina je šikiminska kiselina koja se u živom svijetu nalazi u bakterijama i gljivicama. Stoga je logično očekivati negativni učinak glifosata na ove mikroorganizme. Trenutno uvriježena dogma da glifosat nije toksičan bazira se na činjenici da životinje nemaju metabolički put šikiminske kiseline, pa stoga ne može biti toksičan po njih.

Stog na uputstvu za upotrebu stoji: “NEZNATNO TOKSIČAN ZA SISAVCE”

Jednom kada je primijenjen, glifosat i njegovi razgradni produkti prenose se cijelom biljkom u listove, zrna (žito) i plodove (voće, povrće). Ne mogu se isprati vodom, niti se mogu uništiti kuhanjem. Rezidue glifosata su stabilne u hrani: smrzavanje, sušenje i industrijska prerada neće ih smanjiti. Naprotiv, neki načini obrade kao što su izdvajanje mekinja, još i koncentriraju rezidue.

Mlijeko i jaja mogu sadržavati rezidue glifosata i kada se životinje hrane stočnom hranom u kojima je glifosat „u granicama“ dozvoljenog. Rezidue su pronađene u jetri i bubrezima stoke, kosti također bioakumuliraju glifosat. Karakteristika glifosata je bioakumulacija u sisavcima i sveprisutna infiltracija u okoliš. Glifosat je genotoksičan za sisavce, žabe i rakove, negativno utječe na sintezu steroida. Smanjuje bioraznolikost u blizini poljoprivrednih površina, smanjuje zalihe hrane za ptice i kukce, otiče u tla i rijeke, zagađuje potoke i podzemne vode. Glifosat u sprezi s neonikotinoidima upleten je u odumiranje tisuća kolonija medonosnih pčela.

Većina soje koja se kao stočna hrana uvozi iz Latinske Amerike u EU je genetski modificirana soja otporna na glifosat. Odnosno, odavde se rezidue glifosata pojavljuju u hrani (mlijeko, jaja, meso…). U Europskoj Uniji su sjemenarske kompanije podnijele ukupno 14 zahtjeva za odobravanjem različitog GM sjemenja otpornog na glifosat, pa se može očekivati da će u slučaju odobravanja potrošnja glifosata u Europi znatno porasti, prema nekim procjenama i za 800%.

Odobrenje rezidua

Američka Agencija za zaštitu okoliša - EPA (Environmental Protection Agency) – dozvoljava visoke rezidue glifosata u poljoprivrednim proizvodima koji dospijevaju na stol potrošačima.

Prije 1985. godine rezidue u stoci i životinjskoj hrani za prehranu ljudi nisu se mogle detektirati. Od te godine na dalje, počele su se utvrđivati rezidue u mesu, masnom tkivu životinja, jajima i mlijeku. Tada je EPA postavila dozvoljenu toleranciju glifosata u sisavcima (čitaj: životinjskoj hrani koju konzumiramo) na 0,5 ppm, a nakon toga i dozvoljeni dnevni unos za čovjeka ADI (Acceptable Daily Intake) na 0.10 mg po kg tjelesne težine dnevno.

Vratimo se malo bliže našoj zemlji. Glifosat je odobren za korištenje u EU 2002. godine, tada je propisan prihvatljivi dnevni unos koji iznosi 0,30 mg/kg tjelesne težine dnevno. Nezavisni znanstvenici upozoravaju da je ova količina prevelika i da rezidue ne bi smjele prelaziti preko 0,025 mg/kg tjelesne težine dnevno.

EU norme za hranu dozvoljavaju maksimalno 10 mg/kg (10 ppm) glifosata u pšenici i grašku. To znači da jedan kilogram pšenice može sadržavati do 10 mg glifosata. Nemojmo zaboraviti zašto je sve više ljudi oboljelih od celijakije, probavnih smetnji, tumora. Pekarski proizvodi su svaki dan na našem stolu barem jednom!

Kao što to čini EPA, i Europska Unija često podiže razinu rezidua. Tako je Europska Komisija 2012. godine podigla dozvoljenu granicu za leću na 10 mg/kg na zahtjev kompanije Monsanto. Ta je razina iznad međunarodnog ograničenja.

Ispitivanja toksičnosti glifosata

Početkom devedesetih godina provedene su studije utjecaja glifosata na animalnom modelu, gdje je otkriveno da trećina glifosata iz hrane prelazi probavnu barijeru te se asimilira u tim organizmima. Glifosat prolazi kroz posteljicu. Slične rezultate s apsorpcijom iz hrane pokazuju studije na kokoši i kozama. Studije na štakorima pokazuju da se glifosat akumulira u kostima, a Svjetska Zdravstvena Organizacija - WHO (World Health Organisation) - dolazi do istog zaključka: “izotopi glifosata su široko rasprostranjeni u tijelu, ali se primarno nalaze u kostima“.

Čini se da niti proizvođači glifosata, niti nadležna tijela ne uzimaju kao ozbiljnu prijetnju dugoročno unošenje rezidua i njihovo bioakumuliranje, pogotovo u kostima. Glifosat se nikad kompletno ne izlučuje iz organizma – to je bioakumuliranje, uvijek ga nešto zaostane u tijelu. Kakvi će biti zdravstveni izgledi osoba nakon 50 godina kontinuiranog konzumiranja rezidua glifosata? Polja na kojima se uzgaja stočna hrana i polja sa žitaricama, voćem i povrćem za ljudsku prehranu sve se više špricaju. Realno je za očekivati da će u bliskoj budućnosti sva hrana životinjskog podrijetla (meso, mesne prerađevine, mlijeko, mliječne prerađevine), sve žitarice, voće i povrće i njihovi proizvodi, a posebno GM usjevi i njihovi produkti (soja, kukuruz) imati sve veće rezidue glifosata.

Rečeno je ranije da glifosat negativno djeluje na mikroorganizme jer u njima inhibira sintezu aminokiselina. Zanimljivo, Monsanto dobro poznaje materiju te je glifosat i neke njegove produkte patentirao i kao antibiotike! Vrlo je vjerojatno da će rezidue unesene hranom djelovati na probavnu mikrofloru čovjeka. Kako je crijevna flora nosilac imuniteta, možemo se upitati: da li glifosat već sada smanjuje naš imunitet? Prisjetimo se da je rezidua glifosata u uljaricama postavljena na 40 ppm, a dokazano je da već 0,1 ppm uništava Bifidobacteium vrste. Humana crijevna mikroflora igra važnu ulogu kroz sintezu vitamina, detoksifikaciju ksenobiotika, izgradnju imunološkog sustava i permeabilnost probavnog trakta. Primijećen je znatni porast Chronove bolesti kod djece u zapadnoj Europi i SAD-u, stoga stručnjaci smatraju da je učinak glifosata na crijevnu floru sigurno doprinijelo ovakvom buktanju Chrona.

Dostupni su podatci da glifosat uništava mikrofloru kod životinja koje jedemo – kod goveda i peradi. Jedna hipoteza ukazuje da je glifosat usko povezan s infekcijom Clostridium botulinum-a koja se u posljednjih 10-15 godina pojavljuje u Njemačkoj. Glifosat uništava povoljnu crijevnu floru peradi, ali ne i patogene sojeve Salmonelle i Clostridiuma koji su rezistentniji na njegovo djelovanje, odnosno veća je vjerojatnost da će se Salmonella i Clostridium pojaviti u svježem mesu peradi.

Najnoviji podatci iz Južne Amerike, gdje su GM polja soje zavladale kontinentom, pokazuju sljedeće: izloženost glifosatu udvostručuje rizik od kasnog pobačaja, a djeca majki konzumenata glifosata imaju povišenu pojavu neurobihevioralnih poremećaja. Studija iz Paragvaja, gdje se intenzivno uzgaja GM soja pokazuje da žene u području od 1 km od polja gdje se primjenjuje glifosat imaju dvostruko veću šansu roditi dijete s deformacijama. U argentinskoj regiji Chaco, gdje se uzgaja soja, broj slučajeva raka se učetverostručio u prošlih deset godina.

Tri desetljeća ugledna znanstvenica Dr.Stephani Seneff došla je do strašne poveznice između  upotrebe glifosata i broja autistične djece. Predviđa se da će do 2025, ako se nastavi trend rasta “zlouprabe” glifosata, broj autistične djece biti 2:1 !!!!!!!! . Svako drugo rođeno dijete u svijetu bit će autistično.

 

Kod čovjeka već 0,5 ppm ima akutno toksično djelovanje na endokrinološki sustav (hipofiza, štitna žlijezda, reproduktivne žlijezde), 1 ppm za jetru, a 10 ppm je toksično za bubrežne stanice – što je razna toksičnosti mnogo veća od DDT-a. Stoga izloženost vrlo malim količinama može predstavljati potencijalu prijetnju zdravlju.

 

Porast oboljelih od tumora štitne žlijezde i utroška glifosata na soju i kukuruz

http://www.examiner.com/slideshow/incidence-rates-of-thyroid-cancer-new-cases-reported-per-year-per-100-000

Zaključak ovih grafova ostavljam vama!!

Glifosat u hrani

Koliko ima glifosata u hrani teško je reći jer se rezidue nikako ne prate. Zabrinuta vlada Velike Britanije je nedavno provela testiranje kruha, a rezultati su pokazali da je kontaminacija kruha uobičajena, posebno onog koji sadrži mekinje. Pšenične mekinje su sadržavale do 5,7 mg/kg glifosata. Jedno istraživanje provedeno u Njemačkoj dokazalo je reziduu glifosata u ječmu od 23 mg/kg.

Britanska vlada je nakon rezultata istraživanja donijela uredbu za smanjenje glifosata u pšenici, a uzgajivači su dobili upute u cilju smanjenja upotrebe ovog herbicida. Veliki Danski proizvođači kruha već odbijaju žitarice koje su tretirane glifosatom.

Izvještaj SZO-a iz 1994. godine daje sljedeće podatke o zadržavanju rezidua:

-kada se glifosat koristi na žitaricama 5-14 dana prije žetve (kao desikant) dolazi do značajnog unosa glifosata u žito i biljne materijale
-u brašnu ostaje otprilike 10-20% količine od one prisutne u pšeničnom zrnu
-posije imaju 2-4 puta više rezidua od pšeničnog zrna
-nema gubitka glifosata tijekom pečenja kruha
-izvor glifosata u pivu je tretirani ječam
-razina u sladu je 25% one iz ječma
-razina u pivu je 4% one iz ječma
-razina glifosata u zobenoj kaši je 50% od količine prisutne u zrnu zobi

Kako je prije navedeno glifosat je u EU odobren 2002. po odobrenju europskih regulatornih agencija koje, kao što znamo, ne provode vlastita testiranja već podatke preuzimaju od proizvođača. Kod odobravanja nije razmatran utjecaj glifosata na ljudski hormonalni i reproduktivni sustav. Proces odobravanja vodile su njemačke vlasti, a za ponovnu autorizaciju odgovoran je Njemački savezni ured za zaštitu potrošača i sigurnost hrane. Kada je 2010. godine tvrtka Monsanto tražila obnavljanje odobrenja, Europska Komisija je tvrtki produljila postojeće odobrenje do 2015. godine kako bi joj dala više vremena za pripremu prijave.

I na kraju: je l' netko ipak mjerio?

Vlasti i razne agencije nisu se previše zabavljale ovom problematikom dok su podilazile zahtjevima agrobiznisa – u EU se ne provode testovi na prisutnost glifosata u tijelima ljudi, a testovi u hrani su rijetkost (osim za žitarice).

Stoga je mreža organizacija za zaštitu okoliša Friends of the Earth Europe (Prijatelji Zemlje Europa) naručila testiranje rezidua glifosata u ljudima, a ispitivanje je obuhvatilo i Hrvatsku.

Uzorci urina za ispitivanje predani su nezavisnom njemačkom laboratoriju iz Bremena koji je rezultate objavio lipnju 2013. godine. Rezultati pokazuju da se tragovi glifosata mogu pronaći u tijelima ljudi svih ispitivanih europskih država: glifosat je bio prisutan u 44% uzoraka, a AMPA u 36% uzoraka.

Zemlje u kojima je provedeno istraživanje su: Austrija, Belgija, Bugarska, Cipar, Češka, Francuska, Gruzija, Hrvatska, Latvija, Mađarska, Malta, Makedonija, Nizozemska, Njemačka, Poljska, Španjolska, Švicarska i Velika Britanija. Ispitano je 182 uzoraka humanog urina na sadržaj glifosata i AMPA-e.

Pogledajmo rezultate za Hrvatsku. Od deset uzoraka glifosat je pronađen u njih četiri (40%), prosječna koncentracija glifosata iznosila je 0,14 mcg/lit. Maksimum je zabilježen na Malti 0,82 (90% uzoraka), Velikoj Britaniji 0,47 (70%) i Latviji 0,41 mcg/lit (54,55%).

Odakle glifosat i AMPA u nama? Odgovor je jednostavan: kruh, žitarice, šećer, kukuruz (i njegovi sveprisutni derivati!), biljna ulja, te hrana životinjskog podrijetla - jeftino uvozno meso, mesne prerađevine, mlijeko i jaja kroz stočnu hranu.

Zaključno

Glifosat je prijetnja zdravlju čovjeka, kao herbicid i kao rezidua u hrani. Već minimalne količine, u miligramima, imaju toksični učinak na naš endokrini sustav i sposobnost borbe našeg tijela s drugim toksinima. Učinci glifosata iz hrane nisu akutni i ne mogu se odmah jasno uočiti, već je potrebno više vremena da se manifestiraju, a kada se pojave razne bolesti već je - prekasno.

I savjet

Ako imate voćnjak-nemojte špricati travu, kosite ju, okopajte vrt, kosite vinograd-ne prskajte-budite sami sebi prijatelj. Tražite organski ugojenu hranu, jer Vi ste ti koji određujete ponudu i potražnju.

Izvori:

-Marinela Šajina, dipl.ing. nutricionist
-Wikipedia
-NaturalNews
-Friends of the Earth, www.rag.org.au/modifiedfoods/rounduphealthissues.htm
-Friends of the Earth: The Glyphosate threat by Heimen Julius
-ISP: The case For A GM-Free Sustainable World, 2003, London
-Beyond Pesticides
-Medizinisch Labor Bremen: Determination of Glyphosate residues in Human Urine Samples from 18 European Countries
-Hrvatski Fokus: Glifosat u hrani: Testiranje hrane na rezidue glifosata provodi se vrlo rijetko
-Samsel A, Seneff S: Glyphosate's Suppression of Cytocrome P450 Enzymes and Amino Acid Biosynthesis by the Gut Microbiome: Pathways to Modern Diseases, Entropy 2013, 1416-1463

Zoran Vručina dipl.ing.preh.teh.